Na levoj obali reke Jerme, nedaleko od sela Poganovo, nalazi se manastir posvećen svetom Jovanu Bogoslovu. Narodna tradicija postanak ovog manastira vezuje za svetog cara Konstantina i njegovu majku Jelenu. Prota Teodor Titov pominje stari zapis na pergamentu, prema kome su Srbi podigli ovaj manastir pre 1130. godine, a na Proskomidiji je naslikana jedna stara ikona, na kojoj su upisana imena srpskih vladara iz najstarijih vremena.
Novija istoriografija otkrila je preciznije podatke o vremenu nastanka manastira.
Manastir je podignut 1395. godine, kao zadužbina srpskog plemića Konstantina Dejanovića Dragaša i njegove supruge Jelene, čija se imena nalaze na okruglim kamenovima sa istočne strane hrama. Konstantin Dejanović bio je sestrić cara Dušana i velmoža koji je upravljao delovima današnje Makedonije, jugoistočne Srbije i jugozapadne Bugarske. Nakon njegove smrti u bici na Rovinama 1395. godine, izgradnju manastira je nastavila njegova kći Jelena, supruga vizantijskog cara Manojla II Paleologa.
Hram je živopisan tek 1499. godine, rukom nepoznatih zografa, koji bi po umetničkom stilu mogli biti iz severne Grčke. Hram je građen kao trikonhos sažete osnove, sa sedmostranim tamburom kupole. Nad pripratom je spratna jedinica, a nad njom četvorostrana kula zvonara. Načinom prelaska iz kvadratne osnove u prsten kupole Crkva pokazuje specifična konstruktivna rešenja. Ćelijastim zidanjem i lomljenim kamenom i opekom ostvarena je dekorativnost, dok je sekundarna plastika veoma skromna, netipična za građevine moravskog stila.
Crkva je imala izuzetnu dvostranu ikonu sa predstavom čuda u Latomskom manastiru sa jedne strane i likovima svetog Jovana Bogoslova i Presvete Bogorodice sa druge. Ova ikona je nastala krajem 15. veka i bila je dar vizantijske carice Jelene, u znak sećanja na oca Konstantina. Ova ikona je zajedno sa ikonostasom velike umetničke vrednosti, koji potiče iz 1622. godine ukraden od strane bugarske okupatorske vojske i odnešen u Sofiju. Danas se čuva u nacionalnom muzeju u Sofiji.
Dodaj rezenciju