Roman „Oliver Tvist“, kapitalno delo Čarlsa Dikensa, bio je predmet brojnih pozorišnih, filmskih i televizijskih adaptacija. U Pozorištu Boško Buha igran je u dve verzije – 1964. godine po dramatizaciji Branislava Kravljanca u režiji Bojana Stupice, i 1998. godine po dramatizaciji Džeremija Broka u režiji Nebojše Bradića. U ovoj našoj postavci, trećoj po redu na sceni Pozorišta Boško Buha, nastojali smo da ovu vrlo sumornu i tešku priču što je moguće više približimo malom gledaocu. To smo postigli na nekoliko načina. Pre svega – samom glumačkom podelom, jer u ovoj predstavi sve likove dece igraju deca-glumci, što će doprineti lakšoj identifikaciji gledalaca sa pričom i osećanju empatije prema glavnom junaku. Takođe, nastojali smo da priču ne lišimo one obavezne doze humora koju neguje i sam Dikens, a bez koje bi bilo nemoguće ispratiti životopis mladog Olivera po dnu društvene lestvice Londona 19. veka.
I na kraju, iako smo u najvećoj meri poštovali originalno delo, misao-vodilja ove naše predstave u potpunosti pripada savremenom trenutku i današnjoj ideji o borbi za prava deteta. Ona je sadržana u replici koju izgovara lik Rouz: “Kako dete može samo od sebe da bude lopov?” Upravo zbog svoje dečje neiskvarenosti i čestitosti, Oliver na kraju stiže do svoje nagrade – sticanja porodice. Za razliku od drugih adaptacija (i od originala), u ovoj smo i ostalim malim junacima, pripadnicima londonskog podzemlja, pružili priliku za pokajanje upravo zato što su samo - deca.
Milena Depolo, autorka dramatizacije
Milan Karadžić, reditelj predstave
SCENOGRAFIJA Boris Maksimović
KOSTIMOGRAFIJA Dragica Laušević
MUZIKA Irena Popović
KOREOGRAFIJA Nebojša Gromilić
SCENSKI GOVOR dr Ljiljana Mrkić Popović
DIZAJN SVETLA Srđan Cvetković
SUFLERKA Ana Bata
INSPICIJENT Miljan Miljanović
ORGANIZACIJA Tatjana Perović
ASISTENTKINJA ORGANIZATORKE Milica Cvetković
Još jednom vas podsećamo da se tokom rekonstrukcije pozorišta sve predstave izvode u TEATRU VUK, na adresi Bulevar kralja Aleksandra 77a.
Dodaj rezenciju