Stara planina je najčistiji i najbogatiji deo jugoistočne Srbije. Stara planina ili Balkan jeste planinski venac, koji se pruža na istoku od Crnog mora, do najsevernijeg dela Stare planine – vrh Vrška čuka, na zapadu.
U Srbiji pripada teritorijama Zaječara, Knjaževca, Dimitrovgrada i Pirota. Planina je omeđena dolinama reka Belog i Trgoviškog Timoka, kao i rekom Visočicom. Sa istočne strane je omeđena državnom granicom Srbije i Bugarske.
Na Staroj planini se nalazi jedno veoma poznato jezero – Zavojsko jezero. Zavojsko jezero se nalazi u samom podnožju Stare planine, na planinskom masivu Visok, na reci Visočici.
Klima Stare planine je kontinentalna, što znači da su leta topla i sušna, a zime oštre i hladne. Sneg se zadržava i do 5 meseci u godini. Kada su u pitanju prolećni i jesenji meseci, duva košava, koja i donosi svežinu, dok u letnjem periodu duva etezija, koja donosi vedrinu i suvoću. Kretajući se iz nižih prema višim predelima, vlažnost vazduha je veća, a temperatura manja. Najhladnije je u januaru, a najtoplije u julu mesecu. Najveća izmerena temperatura iznosi 22 stepena.
Na Staroj planini se nalazi park prirode zbog velike raznovrsnosti biljnog i životinjskog sveta. Neke vrste su i reliktne i endemične. Neke od reliktnih vrsta su: zajednice bukve, pančićevog maklena i mečje leske, zatim zajednica grabića, hrasta i drugih drvenastih biljaka, zajednica jorgovana, zajednica luka i oštrice, zajednica borovnice i brusnice i mnoge druge. Postoji oko 1200 vrsta biljaka, od kojih je preko 100 zaštićenih vrsta i preko 50 strogo zaštićenih vrsta. Takođe, postoje samonikle lekovite biljke, gljive, samoniklo voće.