Spomenik na mestu smrti Despota Stefana Lazarevića
Despot Stefan Lazarević je rođen 1377. godine u Kruševcu, kao sin kneza Lazara i kneginje Milice. Posle smrti svoga oca u Kosovskom boju imao je samo 12 godina. Sa 16 godina mu je kneginja Milica predala vlast i povukla se u manastir Ljubostinja. Stefan je kao knez priznao vlast sultana bajazita i dugo ratovao u ime Otomanske carevine. Posle turskog poraza kod Ankare 1402. godine, i smrti Bajazita I, prišao je Vizantiji i dobio titulu despota. Pošto je ušao u vazalske odnose sa Ugarskim kraljem Despot Stefan je je dobio na poklon oko 1403. godine grad Beograd.
Bio je opčinjen lepotom Beograda i ubrzo je uspeo da od malog razrušenog gradića napravi savremenu evropsku prestonicu. Njegova zadužbina manastir Manasija (nekada Resava), bila je umetničko stecište slikara, pisaca i ostalih stvaralaca srednjovekovne Evrope. Ovde je organizovao Resavsku prepisivačku školu, evropski centar za prepisivanje i prevođenje knjiga. Imao je ogromnu biblioteku, a i sam se bavio pisanjem.
Umro je, najverovatnije od moždanog udara, tokom lova na padinama Kosmaja, u selu Crkvine u Mladenovcu. U okviru crkve svetog proroka Ilije nalazi se obeležje na mestu gde je umro naš veliki vladar Despot Stefan Lazarević. Spomenik je napravljen u obliki obeliska kako bi se naglasila dostojanstvena i plemenita vladavina, besmrtnost njegove duše. Istovremeno se izvršilo podsećanje i na njegovu fizičku veličinu. Podigli su ga najbliži prijatelji i saradnici ispisujući po njemu najlepše stihove i poruke odanosti, poštovanja i iskrene ljubavi.
Spomenik na mestu smrti despota Stefana Lazarevića je jedan od najznačajnijih spomenika. Ujedno i jedinstvenog sadržaja predstavlja važan objekat za istraživanje istorije i umetnosti Beograda, ali i Srbije iz vremena srednjeg veka. Zaštićen je 1979. godine kao spomenik kulture od izuzetnog značaja za državu.
Dodaj rezenciju