Iako malena po dimenzijama, tvrđava u Pirotu imala je burnu prošlost i veliki (mada u današnje vreme prilično zanemaren) istorijski značaj. Podignuta u podnožju brda Sarlah, uz obalu rečice Bistrice koja se svega stotinak metara dalje uliva u Nišavu, tvrđava se u istorijskim izvorima prvi put pouzdano pominje krajem 19. veka, ali je predanje smatra mnogo starijom.
U prilog ovoj tvrdnji govori i samo ime grada Pirota, nastalo od grčkog Pirgos (sa značenjem "kula"), kako se ovdašnje naselje nazivalo za vreme Vizantije, što je opet prevod imena rimskog naselja Turres koje je ovde postojalo između 2. i 5. veka naše ere. Da li su Rimljani tu zaista gradili nekakve kule nije poznato, ali postojanje rimske naseobine na prostoru današnjeg Pirota potvrđuju i pisani izvori i arheološki nalazi, pre svega ostaci rimskog utvrđenja na Sarlahu i puta Via Militaris u njegovom podnožju.
Narodno predanje vezuje gradnju tvrđave za vojvodu Momčila, vojskovođu najverovatnije bugarskog porekla, koji je u epskoj poeziji upamćen kao veliki borac protiv Turaka, a u istoriji kao hajduk i razbojnik koji se obogatio pljačkajući velikaše na tromeđi srpskih, bugarskih i romejskih zemalja. Istorijski Momčilo se tako zamerio sa praktično svima u svom okruženju, toliko da se na kraju vizantijska vojska ujedinila sa Turcima kako bi ga se rešili. Ubijen je u bici kod Periteriona 1345. godine, i zvanično važi za prvog balkanskog vojskovođu koji je poginuo boreći se protiv Turaka, pa je možda otuda u narodu upamćen kao njihov veliki protivnik...
Današnji Momčilov grad predstavlja izuzetno vredno svedočanstvo o vojnom graditeljstvu srednjeg veka, ne samo na našim prostorima već i u evropskim okvirima. Usled odlične očuvanosti, pirotski grad bi mogao da stoji rame uz rame sa nekim od najpoznatijih evropskih utvrđenja tog vremena, ali da bi zaista i dostigao nivo vrhunske turističke atrakcije ima među njegovim zidinama još posla...
Srednji i gornji grad, koji su konzervirani i uređeni za posetioce (dok je prostor donjeg grada, u kom nije bilo građevina trajnog karaktera, pretvoren u park), sastoje se od dva nepravilna bedema koje spajaju četiri kule nejednake visine i oblika, što sve zajedno daje tvrđavi vrlo dinamičnu i interesantnu formu. U sklopu gornjeg grada rekonstruisana je i mala crkva, koja je sravnjena do temelja za vreme turske vladavine.
Sve kule su rekonstruisane i iznutra, u podrumu jugozapadne kule sređen je (doduše suv) bunar koji je služio za snabdevanje vodom tokom opsade, dok se sa balkona severne, donžon kule pruža sjajan pogled na unutrašnjost tvrđave i dobar deo Pirota. I sve to dostupno je potpuno besplatno.