U severozapadnom delu vrhova Kosmaja, iznad strmo usečenog korita potoka Male Tresije, smestio se manastir posvećen Saboru Svetih Arhangela, u narodu poznat pod imenom Tresije. Kameni nadgrobnik iz trećeg veka i olovne cevi vodovoda pričaju da je još u rimskom vremenu ovaj prostor čovek nastanjivao.
Podeljena su mišljenja o vremenu nastanka ovog pravoslavnog manastira, a blagu prevagu odnosi kraj 13. i početak 14. veka, odnosno doba kralja Dragutina nad vremenom Despota Stefana. Tada, naime, Srbi prvi put ulaze u posed, između ostalog, do Save i Dunava. Jedan vek kasnije Despot Stefan gradi Pavlovac i uz postojeće manastire Kastaljan, Tresije i Veliku Ivanču vrhove Kosmaja stavlja pod zaštitu svetog Krsta.
Sredinom 16. veka turski popisivači su zabeležili da je ovo bratstvom najbrojniji i imovinom najbogatiji manastir u Beogradskom pašaluku. Krajem narednog veka turski osvajači su Tresijama, kao i mnogobrojnim drugim svetnjama, namenili zaborav. Narod se iselio u velikoj seobi Srba (1690.) i sa ovih prostora, a manastir je opljačkan, popaljen i razrušen.
Međutim, zapis u kamenu pored južnih crkvenih vrata svedoči da je već 1709. godine ovo sveto zdanje obnovljeno. Uradio je to igman Hadži Visarion sa bratstvom manastira Rakovica, a svakako uz pomoć novopridošlih Kosmajaca i ređih povratnika. Nažalost, ne zadugo. Bezdušni silnici i osvajači posle samo tri decenije opet napadoše manastir i ostaviše ga u ruševinama.
U Tresijama čuvaju se zanimljive ikone prenete iz susednih crkava u Stojniku, Nemenikućama i Beljini. Ove ikone su iz 19. veka i pripadaju prvoj generaciji ikonopisaca oslobođene Srbije. Među ikonama ističu se oltarske dveri iz 1827. godine, rad učenika poznatog Karađorđevog slikara Jeremije Mihailovića, Bogorodica sa Hristom iz 1819, koju je beljinskoj crkvi priložio gospodar Paja Sretenović i nekoliko prestonih ikona Ilije Petrovića iz 1852. i 1853. godine. Na ikonama su veoma važni zapisi koji daju niz podataka o istorijskim prilikama toga vremena.
Dodaj rezenciju