Manastir Fenek je muški manastir u sremskoj eparhiji Srpske pravoslavne crkve.
Manastir se nalazi u blizini Jakova, 25 km od Beograda, nekada opština Zemun a sada Surčin. Iako geografski ne pripada Fruškoj gori postoji velika istorijska povezanost sa fruškogorskim manastirima. Manastirska crkva posvećena je svetoj mučenici Paraskevi (praznuje se 26. jula odn. 8. avgusta po novom kalendaru). Preslava je Prenos moštiju Svete Petke, koji se slavi na Svetu mučenicu Petku Rimljanku (26. jula po starom, 8. avgusta po novom kalendaru). Praznik Prenos moštiju Svete Petke se proslavlja od 1398. kada su kneginja Milica i despotica Jefimija prenele mošti Svete Petke u Srbiju.
Manastirski kompleks čine crkva, kapela, konak i ekonomski deo. Crkva posvećena Sv. Petki iz 1797. godine, dominira prostorom kompleksa. Građena je kao jednobrodna barokna građevina sa zvonikom nad zapadnim delom i manjom kupolom nad transeptom. Ikonostas unutar crkve je iz 1798. godine i radio ga je čuveni drvorezbar iz Novog Sada Aksentije Marković.
Ikone su delo pančevačkog slikara Petra Radosavljevića iz 1818. godine, sa karakterističnim klasicističkim odlikama. Freske na zidovima, rad zemunskog slikara Dimitrija Petrovića iz 1859. godine, nisu do danas očuvane.
Konaci koji se nalaze u okviru manastirskog kompleksa su s kraja 18. i početka 19. veka. Prema arhivskim spisima postojali su znatno ranije, ali su vremenom razrušeni i korišćeni za gradnju novih. U njima se čuvala bogata biblioteka koja je važila za jednu od najznačajnijih biblioteka fruškogorskih manastira, ali je za vreme Prvog svetskog rata u potpunosti stradala, o čemu svedoče zapisi doktora Arčibalda Rajsa.
U neposrednoj blizini crkve je i manastirska kapela posvećena sv. Petki. Sazidana je 1800. na mestu stare, nad bunarom za koji se veruje da ga je sagradila mati Angelina Branković. Za ovu vodu se u narodu verovalo da ima čudotvorna lekovita dejstva.
U okviru poseda Manastira Fenek i njegove zaštićene okoline nalaze se arheološka nalazišta: Manastir Fenek (srednji vek), Manastirski prnjavor (pozni srednji vek) i Manastirske njive (neolit).
Manastir je obnavljan 1991. i sada je u potpunosti obnovljen. U njemu je do 2006. bilo žensko monaštvo od tri starije monahinje od kojih je jedna umrla Sestra Agripina a preostale dve su raspoređene Mati Paraskeva u manastir Grgeteg i igumanija Magdalina Mrkšić u Radovašnicu. Odlukom nadležnih episkopa sremskog Vasilija i raško-prizrenskog Artemija u manastir je sredinom 2006. došlo novo muško monaštvo, Marko iz Sopoćana i Makarije iz Dečana. Od tada je posećenost manastira porasla i u toku je obnova konaka
Dodaj rezenciju