Manastir Bavanište Manastir je po predanju podignutu vreme bune banatskih Srba (1594.) protiv turske tiranije pod vođstvom episkopa vršačkog Teodora Nestorovića. Smešten je u šumi kako bi bio zaštićen od najezde Turaka. Godine 1716. biva spaljen, kao i celo selo. Odbegli narod se 1776. godine vraća i podiže hram u centru sela koju turci spaljuju nakon 12 godina. Godine 1790. pravoslavni živalj ponovo podiže hram koji se i danas nalazi na istom mestu. Na mestu spaljenog manastira 1857. godine podignuta je kapela na vodici (ispod same crkve-kapele izvire voda). U periodu kada je prvobitni manastir bio srušen, do izgradnje nove kapele, narod nije prestajao da dolazi na Vodicu kako bi uz molitvu dobijao duhovno i telesno isceljenje. U manastiru su se desila mnoga isceljenja, a jedno je zapisao sveti vladika Nikolaj Žički Velimirović u svojoj knjizi „Emanuil“ u priči Verom izlečena.
Manastir je uvek imao čuvare bez obzira što nije bilo bratstva- monaštva u njemu. Da manastir postane aktivan i da u njemu zaživi služba Bogu, odluku donosi episkop banatski Hrizostom 1996. godine. U manastir se doseljavaju dva monaha koji su započeli obnovu i restauraciju stare crkve, kao i izgradnju konaka, uglavnom od donacija i pomoći vernika. Prilikom restauracije crkve pronađena je originalna ploča sa natpisom: „U ime s. Troice sazidana je i posvećena, ova kapela, Presvetoj Bogorodici leta 1857. za vreme G.Komp: Komandanta G. Kapeta Adolfa Eihbergera, i Gospa Laitn Time Stojanova. Stefana: Manoka: Zarije Sarmeša: Petrovića. I G.G.Paroha Ioana Milkoviča. Aksentija i Mihaila Dimiča, troškom revnosnog i blag: Obščetstva Bavaništanskog.“
Crkva (kapela) je proširena, ozidana je časna trpeza, proširen oltarski deo, đakonik i proskomidija, dozidana je priprata. Urađen je ikonostas sa ikonama Gospoda, Presvete Bogorodice, Svetog Jovana, Svetog Arhangela Mihaila i Svetog Đorđa, koji je rad sestara iz manastira Grgeteg. Iznad carskih dveri postavljeno je raspeće, rad oca Stefana iz manastira Stubal. Živopis je započeo Đorđe Popović, teolog iz Pančeva, a nastavio je Nenad Grastić, živopisac iz Kikinde. U hramu se nalaze mošti Svetog mučenika Jakova Persijanca. U okviru manastirskog kopleksa postoji konak koji u prizemlju ima trpezariju za prijem gostiju, kuhinju i radionicu, a na spratu monaške kelije. Od pomoćnih objekata izgrađena je i manastirska pekara. Uz crkvu je podignuta zvonara. U manastirskom bratstvu su dva jeromonaha a V.D. Nastojatelj manastira je jeromonah Serapion (Jevremov).
Kako doći do manastira?
Adresa na kojoj se nalazi manastir Bavanište glasi: Bavanište bb, 26 222 Bavanište, Srbija.
Kada krenete u posetu manastiru imajte na umu da vam mapa možda i neće biti neophodna, jer je put do manastira Bavanište prilično jednostavan. Iz pravca Beograda prelazite Pančevački most i idete prema Pančevu. Odatle pratite putokaz za Bavanište, a taj isti put vodi oštro desno prema Kovinu. No, za manastir Bavanište je neophodno nastaviti putem pravo, te nakon oko 500 metara se stiže na omanju raskrsnicu, na kojoj se skreće levo. Odatle se uzanim asfaltiranim putem, dužine oko 2 kilometra stiže pravo do kapija manastira.
Dodaj rezenciju