Koncentracioni logor na Crvenom krstu predstavlja jedan od malobrojnih sačuvanih fašističkih logora u Evropi, koji i danas na autentičan način svedoči o stradanju komunista, partizana, srpskog, romskog i jevrejskog stanovništva za vreme nemačke okupacije Niša i Srbije ( 1941- 1944.). Kompleks logora zauziima površinu od 7 hektara i ograđen je visokim zidom i bodljikavom žicom. U njemu se nalazi glavna logorska zgrada, dve pomoćne prizemne zgrade, dva tornja, dve osmatračnice, stražare i česme.
U glavnoj logorskoj zgradi koja je pretvorena u muzejski kompleks, posetioci mogu da vide samice, prostorije u kojima su boravile grupe zatvorenika, njihove potresne poruke na zidovima, kao i lične predmete kao što su dokumenta, pisma i fotografije.
Uslovi za život u glavnoj logorskoj zgradi bili su krajnje nehumani-prostorije su bile mračne, bez grejanja zimi i ventilacije leti, a logoraši su spavali na tankim, slamnatim prostirkama na betonskom podu. Hrana je bila, kako opisuje jedan logoraš „nikad sit, uvek gladan“, odnosno jedva dovoljna za preživljavanje.
Pored teških uslova i svakodnevnog zverskog mučenja zatvorenici su bili primorani i na težak fizički rad u logoru i van njega. Procenjuje se da je za vreme okupacije u Logoru bilo zatvoreno više od 30.000 ljudi.
Od 1967. godine prostor nekadašnjeg Koncentracionionog logora pretvoren je u muzej posvećen svim žrtvama stradalim tokom Drugog svetskog rata.